Prijeđi na sadržaj

Posvojne zamjenice

Izvor: Wikipedija

Posvojne zamjenice čine jednu vrstu zamjenica u gramatici mnogih jezika. U nekim jezicima se ove riječi ne svrstavaju pod zamjenice, nego pod pridjeve. Gramatički se posvojne zamjenice ponašaju kao posvojni pridjevi, tj. imaju promjenu po padežima i broju. Posvojne zamjenice doprinose određenosti imenice ispred koje stoje.[1]

U hrvatskom jeziku

[uredi | uredi kôd]

U hrvatskom jeziku posvojne zamjenice zamjenjuju posvojne pridjeve i označuju kojem glagolskom licu što pripada.[2]
Odgovaraju na pitanja čiji? čija? čije?

  • Pismo je Ivanovo.
  • Pismo je njegovo.

Odnos je prema ličnim zamjenicama kao odnos posvojnih pridjeva prema imenicama:

  • Vlasnik je Ivan. To je Ivanovo.
  • Vlasnik sam ja. To je moje.

Sklonidba u standardnom hrvatskom

[uredi | uredi kôd]

Za sve posvojne zamjenice je:

  • vokativ skoro svugdje jednak nominativu (u jedinini i množini),
  • dativ jednak lokativu u jednini,
  • dativ jednak lokativu i instrumentalu u množini,
  • u množini su oblici za dativ i genitiv jednaki za sve rodove,
  • analogno imenicama, za muški rod neživog je u jednini akuzativ jednak nominativu, a za živo je jednak genitivu.

Ovako se mijenja posvojna zamjenica moj; analogno se mijenja i tvoj:

broj padež muški rod srednji rod ženski rod
živo neživo
jd. N, V        môj mòje mòja
G                mòjeg(a), mog(a) mòjē
D, L                mòjem(u), môm mòjōj
A mòjeg(a), môg(a) môj mòje mòju
I                mòjim mòjom
mn. N        mòji mòja mòje
G mòjīh
D, L, I mòjim(a)
A        mòje mòja mòje
V        môji mòja mòje

Ovako se mijenja naš; analogno se mijenja i vaš:

broj padež muški rod srednji rod ženski rod
živo neživo
jd. N, V        naš naše naša
G                našeg(a) naše
D, L                našem(u) našoj
A našeg(a) naš naše našu
I                našim našom
mn. N, V        naši naša naše
G naših
D, L, I našim(a)
A naše naša naše

Posvojne zamjenice njegov, njezin i njihov mijenjaju se kao posvojni pridjevi s nastavcima -ov i -in.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kordić, Snježana. 1995. Posvojni determinatori. Relativna rečenica (PDF). Znanstvena biblioteka Hrvatskog filološkog društva 25. Matica hrvatska i Hrvatsko filološko društvo. Zagreb. str. 97–98. doi:10.2139/ssrn.3460911. ISBN 953-6050-04-8. OCLC 37606491. OL 2863536W. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Pristupljeno 11. kolovoza 2022.
  2. Mićanović, Krešimir. 2001. O upotrebi posvojnih zamjenica. Dometi. Rijeka. 11 (1–4): 23. ISSN 0419-6252. (CROSBI)